Temeljni mehanizmi promjene kod motivacijskoga intervjua: Razlikovanje učinaka relacijskih i tehničkih elemenata
Autor(i)
Thomas DiBlasi
St. Joseph’s University, Patchogue, NY, USA
Raymond Chip Tafrate
Central Connecticut State University, New Britain, CT, USA
Howard Kassinove
Hofstra University, Hempstead, NY, USA
Ključne riječi:
motivacijski intervju, mehanizmi promjene, zajednički čimbenici, ljutnja
Sažetak
U ovome je eksperimentu korišten tzv. pristup rastavljanja da bi se ispitali mehanizmi promjene u motivacijskome intervjuu (MI). Sedamdeset i dva studenta preddiplomskoga studija koja su se nalazila u gornjih 35 percentila na osobini ljutnje nasumično su raspoređena u sljedeće skupine: potpuni MI (PMI), relacijski MI (RMI) ili psihoedukacija. Svaki se sudionik individualno sastao s eksperimentatorom (terapeutom) na jednoj seansi u trajanju od 30 do 45 minuta da bi razgovarao o svojoj ljutnji. U uvjetu potpunoga MI-ja korišteni su relacijski i tehnički elementi da bi se potaknuo razgovor o promjeni, dok je u uvjetu relacijskoga MI-ja naglasak bio na relacijskim i suportivnim elementima. U uvjetima psihoedukacije fokus je stavljen na podučavanje o komponentama ljutnje. Sudionici su zatim zamoljeni da tijekom sljedećega tjedna putem interneta koriste dnevnu vježbu dubokoga disanja. Rezultati su pokazali da su sudionici u obama uvjetima motivacijskoga intervjua iskazivali više govora o promjeni (engl. change talk) u odnosu na grupu koja je sudjelovala u psihoedukaciji. Nezavisne procjene seansi pokazale su da se, unatoč pokušaju eliminacije tehničkih elemenata u uvjetu relacijskoga MI-ja, uvjeti PMI-ja i RMI-ja nisu razlikovali u terapeutovu prihvaćanju, empatiji, usmjeravanju, podršci autonomije i suradnji. Također, nije dobiven efekt grupe na pokretanje vježbe dubokoga disanja. Ti rezultati pokazuju da je teško odvojiti relacijske od tehničkih elemenata u MI-ju i prema tome identificirati temeljne mehanizme promjene.
