Prediktori čitanja u hrvatskome jeziku: Doprinos (meta)fonoloških varijabli

Sažetak

Fonološka svjesnost, brzo automatizirano imenovanje i radno pamćenje smatraju se najvažnijim čimbenicima koji podupiru ovladavanje čitanjem, no njihova relativna važnost ovisi o dobi te o pravopisu kojim dijete ovladava. Cilj je ovoga rada ispitati prediktore čitanja u hrvatskome jeziku, koji ima proziran pravopis, nakon tri godine sustavne poduke u čitanju. U istraživanje je uključeno 80 sudionika (prosječne dobi 10.07 godina). Kriterijske varijable, brzina čitanja i točnost čitanja mjerene su čitanjem liste riječi i liste pseudoriječi. Fonološka je svjesnost ispitana zadatcima brisanja i dodavanja fonema te zadatkom premetanja, a brzo imenovanje zadatkom imenovanja boja. Radno je pamćenje ispitano ponavljanjem pseudoriječi i suptestom raspona pamćenja brojeva (WISC-IVHR). Da bi se provjerila prediktivnost promatranih varijabli, provedena je hijerarhijska regresijska analiza. Rezultati su pokazali da je u jeziku s prozirnim pravopisom nakon tri godine sustavne poduke brzo automatizirano imenovanje najznačajniji prediktor i brzine čitanja i točnosti čitanja. Iako ovo istraživanje nije pokazalo disocijaciju prediktora koji podupiru brzinu čitanja i točnost čitanja, potvrdilo je važnost fonološke svjesnosti kao supresijske varijable za brzo imenovanje u predviđanju brzine čitanja pseudoriječi.