Mudrost se može shvatiti kao resurs za prilagodbu koji doprinosi dobrobiti u raznim zahtjevnim životnim okolnostima, uključujući starenje kao biološki proces i sociopovijesni fenomen. Cilj je ovoga istraživanja bio istražiti odnos između mudrosti i subjektivne dobrobiti i narušenog mentalnog zdravlja kod osoba starijih od 60 godina, na dvjema neovisnim skupinama procijenjenima u razmaku od deset godina. Dobrobit je uključivala samopoštovanje, samoprocjenu zdravlja i zadovoljstvo životom, dok je narušeno mentalno zdravlje obuhvaćalo simptome anksioznosti i depresije. Jedna se skupina sastojala od 113 osoba u dobi od 60 do 89 godina u 2012. godini, a druga je uključivala 118 osoba u 2022. godini. Mudrost je ispitana s pomoću Ljestvice samoprocjene mudrosti (SAWS), pri čemu su izračunani ukupni rezultat i rezultati na pet podljestvica: iskustva, regulacije emocija, reminiscencije/refleksije, humora i otvorenosti. Nisu pronađene značajne razlike između dviju skupina u zadovoljstvu životom, zdravlju i ukupnoj mudrosti, osim što je otvorenost bila nešto veća u skupini iz 2022. godine. Samopoštovanje, anksioznost i depresivnost bile su više u skupini ispitanoj 2022. godine. Kada su skupine kombinirane, dob je bila slabo negativno povezana sa zdravljem, a pozitivno povezana sa simptomima anksioznosti, dok su žene izvješćivale o granično značajno višim razinama anksioznosti. Kada su kontrolirani dob, spol i skupina, dimenzije mudrosti umjereno su doprinijele većemu zadovoljstvu životom i samopoštovanju, boljemu zdravlju i manjemu broju simptoma anksioznosti i depresije. Osim reminiscencije/refleksije, preostale četiri dimenzije mudrosti pojedinačno su predvidjele barem jednu varijablu dobrobiti, pri čemu su emocionalna regulacija i humor pokazali najjače učinke. Ti nalazi sugeriraju da poticanje mudrosti tijekom života može poboljšati dobrobit u starosti.
