Kvaliteta poučavanja važan je konstrukt povezan s afektivnim i kognitivnim ishodima učenika. Međutim, obično se mjeri instrumentima kojima nedostaje jasna teorijska podloga i/ili čija psihometrijska svojstva nisu testirana odgovarajućim statističkim postupcima poput višerazinskoga modeliranja. Nedavno su Wisniewski i suradnici (2020) razvili ljestvicu teaCh koja mjeri kvalitetu poučavanja na temelju percepcije učenika o sedam dimenzija: brizi, kontroli, jasnoći, konsolidaciji, povjerenju, izazovu te zaokupljenosti. Cilj je istraživanja bio dodatno testirati psihometrijska svojstva te ljestvice koristeći velik uzorak učenika srednjih škola u Republici Hrvatskoj. Rezultati istraživanja pokazuju da sedam faktora ima odgovarajuću prediktivnu valjanost za vrijednost zadatka, samoučinkovitost učenika i završni razred, kao i odgovarajuću konvergentnu valjanost i pouzdanost. Međutim, postoje visoke međusobne korelacije među dimenzijama. Rezultati potvrđuju da je mjerenje kvalitete poučavanja pomoću učeničkih izvješća sa psihometrijskoga gledišta izazovno, ali da učeničke percepcije i dalje mogu pružiti korisne povratne informacije nastavnicima.
