Ovo istraživanje ispituje osjećaj osobnog identiteta kao samoregulacijskog mehanizma, koji olakšava podudarnost i smislenost ciljeva koje si osoba postavlja, i tako povećava njihovu sposobnost samokontrole. U istraživanju je sudjelovalo 489 mlađih odraslih osoba, koje su ispunile niz upitnika za procjenu osnovnih dimenzija osjećaja identiteta, kongruencije i koherentnosti ciljeva te kapaciteta za samokontrolu. Strukturalnim modeliranjem provjerene su izravne i neizravne veze osjećaja identiteta na samokontrolu. Dobiveni rezultati uglavnom potvrđuju predloženi model. Potrebno je naglasiti da su medijacijski efekti prilično niski, a osjećaj identiteta imao je izravan prediktivni učinak na samokontrolu, nakon kontrole kongruencije i koherentnosti ciljeva.
